Nije uvijek pravilo da je za vrhunsku fotografiju potrebna najbolja i najskuplja oprema na svijetu.

Iznenadili bi se koliko je izvrsnih fotografija postignuto sa prosječnim aparatom, pa čak i amaterskom opremom. Razmišljanje, ako imam top opremu, postići ću i top rezultate, nikako nije istinito i ispravno. Tu leži problem i razočaranje kod fotografa početnika, koji kupe skupu opremu, a rezultati su im prosječni.

Ako ste tek zakoračili u svijet fotografije, probajte se što manje opterećivati sa opremom koju posjedujete, a probajte više razmišljati o idejama što fotografirati, o kompoziciji fotografije, različitim kutovima snimanja, stilu fotografiranja. Uključite svoje najbliže, obitelj, djecu, prijatelje, neka vam oni budu vaši prvi modeli. Neka vaš kvart, grada, dvorište, park, budu prvi objekti za pejzažnu ili reportersku fotografiju.

Osobno, nemam ništa protiv tečajeva, škola fotografiranja, da pače, smatram da se tamo može jako puno naučiti o fotografiranju, međutim, smatram da svatko mora proći “svoju školu” isprobavanja, testiranja, istraživanja svijeta fotografije. Nove generacije fotografa imaju mogućnost učenja fotografiranja preko interneta, web-a, youtube-a i to uvelike pomaže i skraćuje vrijeme isprobavanja i istraživanja.

Negdje sam pročitao jedan intervju sa fotografom, koji je danas jedan od najpriznatijih fotografa na svijetu i pričao je o svojim počecima fotografiranja. Pamtim jedan detalj iz tog intervjua kada je rekao da mu je najbolji trening bio taj da pretražuje internet i pronalazi vrhunske fotografije koje su oduzimale dah. Zatim bi ih promatrao i pokušao shvatiti kako je fotograf uspio postići takvu fotografiju.

Gledao je i najsitnije detalje na njoj, kompoziciju, svijetlo, tehniku snimanja, kut iz kojeg je snimljena fotografija, boje.

Zatim bi i on sam pokušao napraviti takvu fotografiju i zatim bi ih usporedio, te bi tako učio i podizao svoje fotografije na višu i višu razinu.

Sviđa mi se ovakav način učenja i sam sam ga probao i zaista je izvrstan i učinovit.